NOVINE – JUČER, DANAS, SUTRA

Ne znam ima li ljepšeg posla od onoga koji započinje istraživanjem događaja, nastavlja se kreacijom te se vrlo brzo pojavi u tiskanom obliku, u novinama. Kada taj najstariji medijski proizvod, još topao, opipaš uz bučnu tiskarsku rotaciju, postaješ ovisnik onoga što smo zvali „olovo u krvi“. Imao sam zadovoljstvo da takav osjećaj doživljavam gotovo svakoga dana, dugi niz godina.

Dosta je teško nekomu tko je zaljubljenik u tiskano novinarstvo pisati o budućnosti tog medija. Jer već smo godinama na nizbrdici... Elektronički mediji, a posebno internet, preuzimaju ulogu koju su desetljećima imale novine.

Prisjećam se najboljih dana lista u kojem sam proveo cijeli radni vijek, Večernjeg lista. Imali smo više od 400 zaposlenih (velikom većinom novinara) i nakladu od gotovo 400.000 primjeraka dnevno, što se poklapalo s tadašnjim poslovnim modelom održivosti, prema kojem je na svakih tisuću prodanih primjeraka dolazio jedan novinar. Nekoliko puta imali smo i više od milijun prodanih primjeraka dnevno. To je bilo već u samostalnoj Hrvatskoj – dakle primjerak po obitelji!

 Danas više ništa nije isto. Ukupna naklada svih hrvatskih dnevnih novina ne iznosi koliko je tada imao samo Večernji list. Možemo dakako i danas pronaći takav svijet, ali ne više u Europi ili SAD-u, već iznimno u Aziji. Dok svakoga dana gledamo kako je na kioscima papira sve manje, internet unosi dramatične promjene. Brza, zapravo trenutna dostupnost na mobilnom uređaju, brže ažuriranje vijesti, a sve to jeftino, takoreći besplatno. Idealno za današnji životni ritam, što ne znači i dovoljno dobro.

Kada razmišljam o negativnostima današnje medijske revolucije, lako postajem nostalgičan. Zato moram reći da se, za svoje godine, prilično dobro snalazim u korištenju interneta i nove tehnologije, a mobitel mi je (priznajem) postao nužan. No smatram da je kvaliteta informiranja putem novih uređaja i kanala dramatično ugrožena. Površnost, prepisivanje, neselektivnost, netemeljitost, neutemeljenost... Kada se tomu dodaju i mogućnosti manipulacije ubacivanjem lažnih ili precizno usmjerenih poruka, slika koju vidim još je gora. Jesu li rješenje današnji pokušaji da tiskani mediji nadopunjuju poslovanje otvaranjem i digitalnih sadržaja te tako, ipak, unesu nešto uređenosti u današnju bujicu vijesti? Ili će prevladati ovo stanje, koje u konačnici vrlo dobro koriste politika i velike korporacije? Teško se boriti protiv te struje, jer i mnogim korisnicima takav način odgovara. Naime, dok se u istim novinama mogu pročitati različiti stavovi, na internetu možeš odabrati upravo (ili samo) onu „ladicu“ kojoj svjetonazorski pripadaš. I tako postajemo sve „začahureniji“ u svojem mišljenju.

Što se našega Vijenca tiče, tu vidim ružičastiju situaciju. Ne kažem to zbog toga što upravo slavimo važnu obljetnicu velikog uratka Matice hrvatske. Naime, sadržaji koje vidim u Vijencu upravo su oni koje teško pronalazimo na internetu – usmjereni i analitički tekstovi. I stalna čitateljska publika. Tako da Vijencu, u tiskanom izdanju, predviđam znatno dulju budućnost od 2026. godine. Naime, tu su godinu neki odabrali kao onu u kojoj će, u najrazvijenijem dijelu svijeta, tiskani mediji nestati s tržišta. Ne ostvarilo se!